Karlo Paržik (češki
Karel Pařík) rođen je1857. godine u selu Veliš blizu grada
Jičín u Češkoj, tada austrijsko carstvo. Građevinsku
srednju školu (Baugewerbeschule) završio je u Beču, a 1878. godine upisao se na
Akademiju likovnih umjetnosti u Beču (Akademie der Bildenden Künste), tj. na
Specijalnu školu za arhitekturu, koju je vodio arhitekt Theophil von Hansen.
U Sarajevo je došao s 26 godina i ondje djelovao gotovo
šezdeset godina.
U periodu 1886-1916. radio je kao državni službenik i
napredovao do šefa za visokogradnju Građevinskog odjela Zemaljske vlade u
Sarajevu. Nakon umirovljenja 1916. godine i po završetku Prvog svjetskog rata
ostao je u Sarajevu sa svojom obitelji i nastavio se baviti arhitekturom. Od
1921. do 1937. godine uglavnom je savjetnik za graditeljske poslove i
projektant brojnih objekata za Vrhbosansku nadbiskupiju.
Paržik je autor
velikog broja reprezentativnih zgrada u gradu Sarajevu, od kojih su
najpoznatije
Zemaljski muzej,
Evangelička crkva (danas Likovna
akademija),
Aškenaska sinagoga,
Prva gimnazija, Pravni fakultet (u ono
doba:
Pravosudna palača),
Šerijatsko sudačka škola (danas: Fakultet
islamskih nauka),
Hotel Europa,
Marijin dvor (Marienhof),
Crkva sv. Josipa, Zgrada Općine centar i
Kantona Sarajevo (prvotno:
Zgrada
zemaljske vlade),
Umjetnička galerija...
Paržik je autor proširenja zgrade
Narodnog
kazališta u Sarajevu, kojoj je dao današnji oblik. Napravio je i projekt
sarajevske vijećnice, prilagođen okolišu Baš-čaršije, ali se ondašnjem
austrougarskom upravitelju nacrt nije dopao, jer je on htio dominantnu
atraktivnu zgradu, makar se ne uklapala u okolinu; zato je prihvaćen današnji
izgled vijećnice autora Aleksandera Witteka i Ćirila Ivekovića.
Osim u Sarajevu,
Paržikovih djela bilo je po cijeloj Bosni i Hercegovini (projektirao je
dvadesetak crkava, samostana, kapela...), ali i u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori,
Albaniji, pa čak i u Beču.
U derventskoj
općini i bližoj okolici Paržikova djela bila su: Franjevački samostan na
Plehanu, župna crkva u Foči, župna crkva sv. Ante u Sivši, župna crkva Krista
Kralja na Ceru, te župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu. Većina od
njih je u zadnjem ratu porušena, a crkva na Ceru još mnogo prije rata.
Po projektu Karla Paržika, uz određena odstupanja,
pravljen je i Hrvatski dom u Derventi, kasnije preimenovan u Dom kulture.
Karl Paržik je umro u Sarajevu 16. lipnja 1942. godine.
Nakon rata komunistička vlast oduzela je njegovoj obitelji svu imovinu, a tek
prije nekoliko godina u Sarajevu, čije lice je uvelike Paržikovih ruku djelo,
prvi put je jedan mali trg dobio ime ovoga Čeha, koji je Bosni dao sav svoj
život i djelo.