Napredak

Vijesti

20 travnja 2015

BRDO VIS: Nacionalni spomenik nije miniran

Piše: Mirko Filipović
Mjesto gdje su vrsena iskopavanja.jpg











Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je  6. studenoga 2013. godine     odluku da se Arheološko područje – višeslojno prapovijesno naselje na Visu, općina Derventa, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 

Nacionalni spomenik čine skupa lokalitet iskapanja (gradina) i pokretni arheološki materijal s lokaliteta, koji je pohranjen u Muzeju u Doboju. Nacionalni spomenik se nalazi na brdu Vis u selu Modran, župa Plehan, na samom rubu brda koje se nadvija nad regionalni put Derventa Doboj. Na lokalitetu je poslije rata izgrađen odašiljač mobilne telefonije srpske kompanije Mobis, kasnije M-tel. 

U tekstu proglašenja, objavljenom na internet stranici Povjerenstva, naznačeno je da je peticiju/prijedlog za proglašenje arheološkog lokaliteta Prapovijesno naselje na Visu kod Dervente nacionalnim spomenikom BiH podnio dana 22.veljače 2013. godine Aleksandar Jašarević, kustos-arheolog u Muzeju u Doboju. Naznačeno je također da je Povjerenstvo zatražilo dostavu dokumentacije od svih nadležnih institucija, općinskih, entitetskih i državnih, te da je od općine dobilo dopis da nema nikakve dokumentacije, a do trenutka donošenja odluke nije dobiven ni stav vlasnika zemljišta.   

Članovi povjerenstva su prije donošenja odluke morali posjetiti lokalitet, no nisu to učinili, a razlog je naveden u tekstu odluke i glasi: 

"Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 20.09.2013. godine, ustanovljeno je sljedeće:
-  suradnik povjerenstva nije mogao pristupiti uvidu na terenu (lokalitetu) zbog vjerovatnoće da je isti miniran (prema karti: područje Doboja 
– kontaminiranost minama, koju je Povjerenstvu proslijedio Aleksandar Jašarević, arheolog kustos Muzeja Doboj, te mu se ovom prigodom zahvaljujemo),   - lokalitet fotografiran s lokalnog pristupnog puta (južna strana) i s puta Doboj-Derventa, - postavljena GSM bazna stanica. " 

U točki 6 Odluke, pod naslovom Specifični rizici navedno je također: "Potencijalno minirano (prema karti: područje Doboja – kontaminiranost minama)".   

Tvrdnja da je upravo taj teren miniran činila nam se nevjerojatnom iz tri razloga: 
a) jer na njemu nije bilo nikakvih značajnijih vojnih sukoba; 
b) jer su ga šumokradice pročešljale uzuduž i popirjeko i posjekle svako drvo koje iole nečemu vrijedi; 
c) jer je upravo na tome lokalitetu već 1999. godine izgrađen odašiljač za moblnu mrežu.   

Tvrdnju o miniranju provjerili smo najprije kod bolničara Ilije Stanića, koji je rođen i živi nedaleko od Visa, i on nam je odmah rekao da nema govora o miniranju te da je nedavno i on sam nedjeljom popodne šetao tim terenom.   

U nedjelju, 19. travnja, otišli smo u selo Gradinu do Ilije i skupa s njegovim zetom Lukom Martićem, koji se vratio i popravio svoju kuću upravo one godine kad je pravljen odašiljač, pošli smo na Vis da se uvjerimo o pravom stanju lokaliteta i fotografiramo lokaciju iskopavanja, koja su ovdje vršena u nekoliko navrata, počevši od 1957. godine. Pridružio nam se i Pejo Novotni koji živi sa suprotne strane brda Visa, u Kovačevcima.   

I što smo našli?   

Do samoga lokaliteta koji je proglašen nacionalnim spomenikom vodi dobro nasut put, koji su napravili vlasnici odašiljača smještenog kojih stotinjak metara od lokacije iskopavanja.  

Na mjestu gdje se račvaju put do odašilajča i puteljak do lokacije iskopavanja široka je čistina na kojoj su šumokradice skladištile posječena drva i odatle je vozile kamionima i traktorima. Oni su vjerojatno prošli svaki pedalj cjelokpunoga brda, jer je svako iole vrijedno drvo odsječeno, a prema svakoj padini brda prosječen je put za izvlačenje drva. Šumokradski put koji vodi od odašiljača strmu prema regionalnom asfaltiranom putu čak je poravnan rovokopačem.   

Zaključak je dakle: lokalicija nije minirana i članovi Povjerenstva slobodno mogu doći, pogledati samu lokaciju, obilježiti je i početi dosađivati entetskim i općinskim vlastima da područje nacionalnog spomenika dostojno urede kako se pristoji tako vrijednom kulturnom dobru i kako su obvezani tekstom odluke Povjerenstva.   

Priča o miniranom terenu može, istina, biti dobro pokriće za one koji bi se trebali potruditi da odrade svoj dio posla kako ne bi morali uraditi ništa. Ali, gledajući s pozitivnog aspekta, takva priča je zapreka da se čini nešto što bi moglo donijeti velike koristi i općini i enitetu i državi, ali i običnom narodu ovoga kraja, jer bi se smišljenom akcijom mogao povući velik novac iz različitih europskih fondova za ovako značajan kulturni projekt pa onda na realizaciji projekta uposliti povelik broj ljudi.
Objavio: NIS

Galerija slika

Komentari

Želiš komentirati ovaj članak?

Pošalji

Komentari

Popis darovatelja

Pridružite se akciji obnove zgrade Doma kulture u Derventi, koja je prije drugog svjetskog rata bila zgrada Napretkova Hrvatskog doma. Animirajte i...

Saznaj više