BRDO VIS: Nacionalni spomenik nije miniran
Piše: Mirko Filipović
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je 6. studenoga 2013. godine odluku da se Arheološko područje – višeslojno prapovijesno naselje na Visu, općina
Derventa, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Nacionalni
spomenik čine skupa lokalitet iskapanja (gradina) i pokretni arheološki
materijal s lokaliteta, koji je pohranjen u Muzeju u Doboju.
Nacionalni spomenik se nalazi na brdu Vis u selu Modran, župa Plehan, na
samom rubu brda koje se nadvija nad regionalni put Derventa Doboj. Na lokalitetu
je poslije rata izgrađen odašiljač mobilne telefonije srpske kompanije Mobis,
kasnije M-tel.
U tekstu proglašenja, objavljenom na
internet stranici Povjerenstva, naznačeno je da je peticiju/prijedlog za proglašenje
arheološkog lokaliteta Prapovijesno naselje na Visu kod Dervente nacionalnim
spomenikom BiH podnio dana 22.veljače 2013. godine Aleksandar Jašarević, kustos-arheolog
u Muzeju u Doboju. Naznačeno je također da je Povjerenstvo zatražilo dostavu
dokumentacije od svih nadležnih institucija, općinskih, entitetskih i državnih,
te da je od općine dobilo dopis da nema nikakve dokumentacije, a do trenutka
donošenja odluke nije dobiven ni stav vlasnika zemljišta.
Članovi povjerenstva su prije donošenja odluke
morali posjetiti lokalitet, no nisu to učinili, a razlog je naveden u tekstu
odluke i glasi:
"Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 20.09.2013. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- suradnik
povjerenstva nije mogao pristupiti uvidu na terenu (lokalitetu) zbog
vjerovatnoće da je isti miniran (prema karti: područje Doboja
– kontaminiranost
minama, koju je Povjerenstvu proslijedio Aleksandar Jašarević, arheolog kustos
Muzeja Doboj, te mu se ovom prigodom zahvaljujemo),
- lokalitet
fotografiran s lokalnog pristupnog puta (južna strana) i s puta Doboj-Derventa, - postavljena
GSM bazna stanica. "
U točki 6 Odluke, pod naslovom Specifični rizici navedno je također: "Potencijalno minirano (prema karti: područje Doboja – kontaminiranost
minama)".
Tvrdnja da je
upravo taj teren miniran činila nam se nevjerojatnom iz tri razloga:
a) jer na
njemu nije bilo nikakvih značajnijih vojnih sukoba;
b) jer su ga
šumokradice pročešljale uzuduž i popirjeko i posjekle svako drvo koje iole
nečemu vrijedi;
c) jer je
upravo na tome lokalitetu već 1999. godine izgrađen odašiljač za moblnu mrežu.
Tvrdnju o
miniranju provjerili smo najprije kod bolničara Ilije Stanića, koji je rođen i
živi nedaleko od Visa, i on nam je odmah rekao da nema govora o miniranju te da
je nedavno i on sam nedjeljom popodne šetao tim terenom.
U nedjelju,
19. travnja, otišli smo u selo Gradinu do Ilije i skupa s njegovim zetom Lukom
Martićem, koji se vratio i popravio svoju kuću upravo one godine kad je pravljen
odašiljač, pošli smo na Vis da se uvjerimo o pravom stanju lokaliteta i
fotografiramo lokaciju iskopavanja, koja su ovdje vršena u nekoliko navrata,
počevši od 1957. godine. Pridružio nam se i Pejo Novotni koji živi sa suprotne
strane brda Visa, u Kovačevcima.
I što smo
našli?
Do samoga
lokaliteta koji je proglašen nacionalnim spomenikom vodi dobro nasut put, koji
su napravili vlasnici odašiljača smještenog kojih stotinjak metara od lokacije
iskopavanja.
Na mjestu
gdje se račvaju put do odašilajča i puteljak do lokacije iskopavanja široka je
čistina na kojoj su šumokradice skladištile posječena drva i odatle je vozile
kamionima i traktorima. Oni su vjerojatno prošli svaki pedalj cjelokpunoga
brda, jer je svako iole vrijedno drvo odsječeno, a prema svakoj padini brda
prosječen je put za izvlačenje drva. Šumokradski put koji vodi od odašiljača
strmu prema regionalnom asfaltiranom putu čak je poravnan rovokopačem.
Zaključak je
dakle: lokalicija nije minirana i članovi Povjerenstva slobodno mogu doći, pogledati
samu lokaciju, obilježiti je i početi dosađivati entetskim i općinskim vlastima
da područje nacionalnog spomenika dostojno urede kako se pristoji tako
vrijednom kulturnom dobru i kako su obvezani tekstom odluke Povjerenstva.
Priča o
miniranom terenu može, istina, biti dobro pokriće za one koji bi se trebali
potruditi da odrade svoj dio posla kako ne bi morali uraditi ništa. Ali,
gledajući s pozitivnog aspekta, takva priča je zapreka da se čini nešto što bi
moglo donijeti velike koristi i općini i enitetu i državi, ali i običnom narodu
ovoga kraja, jer bi se smišljenom akcijom mogao povući velik novac iz
različitih europskih fondova za ovako značajan kulturni projekt pa onda na
realizaciji projekta uposliti povelik broj ljudi.