Napredak

Vijesti

08 travnja 2016

DVOJE HRVATA: Zavoljeli se volontirajući u Africi

Filip Marić i Anamarija Šuran oboje su iz Istre, volontirali su u siriotištu Mali dom u Keniji, koje vodi bosanski franjevac fra Miroslav Babić. Filip je stradao u prometnoj i otada je u kolicima, ali umjesto da traži pomoć od drugih, on pomaže drugima
anamarija-suran-filip-maric-kolajna-ljubavi-tanzanija-mali-dom-afrika-11.jpg









Mame u sirotištu Mali dom pripremile su ukusni chapatti i mahune za ručak, djeca u invalidskim kolicima sjedila su u lijevom krilu blagovaonice s unutarnje strane stola i bio bi to uobičajeni dan u Malom domu da među djecom nije sjedio Filip u svojim kolicima.

Filip Marić dečko iz Kanfanara u Istri i njegova djevojka Pazinjanka Anamarija Šuran volontirali su 4 mjeseca u dječjem sirotištu u susjednoj Tanzaniji, a zatim došli u posjet Malom domu u Keniji. Afrika je u stvari povezala ovo dvoje mladih ljudi.” Ideš u Afriku” bio je svojevrstan ulet s kojim je Anamarija na jednom partyju prošloga ljeta pozvala Filipa da krene s njom, kada je spomenuo da bi volio nekuda otputovati, a ona se baš tada pripremala za svoj drugi volonterski odlazak u afričko sirotište. Filip je kao iz topa ispalio da ide i tako se u stvari rodila jedna ljubav. 

FIlip je prije osam godina u teškoj prometnoj nesreći ostao prikovan za kolica, ali hrabrost i volju ovog mladog čovjeka ništa ne može zaustaviti.
”Vidjet ćete, s Filipom u društvu gotovo ne primjećujete da on nešto ne može”, rekla nam je Ivana Marasović, hrabra mlada žena iz Hrvatske koja je osnovala i vodi Sirotište Sv. Ante u Tanzaniji kojemu se priključila Anamarija, a potkraj prošle godine sa sobom dovela i Filipa. Sirotište se pripremilo za njihov dolazak, napravili su kosinu kako bi Filip mogao samostalno ulaziti u prostore sirotišta, a djeca nisu mogla dočekati da novi stanovnik isproba ulaz koji su mu priredili pa je zaradio ovacije kada se prvi puta otisnuo niz kosinu. I onda je krenulo isprobavanje, svako dijete željelo se provozati s Filipom u njegovom krilu. Ovaj Istranin postao je dio njihovog života, a oni su svakodnevno iskreno brinuli o njemu i doslovno se utrkivali tko će biti brži da mu pomogne i pogura ako slučajno negdje zapne.   

Spremali su novi vrtić, maljali zidove, brinuli o djeci, prali veš i kuhali afričku hranu, obilazili sela i tražili djecu kojoj su potrebni kumovi, sve to zajedno s puno ljubavi i nezaustavljive mladenačke energije. Povremeno bi im na putu do sljedećeg sela pomogao pikipiki – tako se na svahiliju zove motor. Na njemu bi se vozila Anamarija, a Filip se otraga pridržavao. I postali su atrakcija među lokalnim stanovništvom. Imao je Filip često i cijeli vagon svojih malih prijatelja iz sela koji su mu malo pomagali, ali puno češće jednostavno djetinje uživali i glasno se smijali od čiste sreće kada bi ih Filip povezao. 

Na kraju svog boravka u Africi Anamarija i Filip odlučili su posjetiti naš Mali dom u Keniji pa im nije bilo teško pretumbavati se satima po trošnim matatu vozilima (mini busevi koji u Africi služe za transport putnika) i prijeći oko 1600 km dok su s juga Tanzanije stigli u centralnu Keniju. 

”Stigao je bijeli čovjek u kolicima”, bio je to potpuno neočekivani prizor kada su djeca Malog doma ugledala Filipa dok mu je fra Miro pomagao da izađe iz terenca kada su stigli u sirotište. Došao je netko doista sličan njima. Odmah su našli zajednički jezik: Anamarija i Filip pokazali su im par fora koje su naučili s djecom u Tanzaniji, oduševili ih znanjem svahili jezika jer engleski jezik nije tako zastupljen kao u Keniji pa volonteri ovog tanzanijskog sirotišta moraju ovladati svahilijem kako bi se mogli sporazumijevati s djecom. I što da vam kažemo, za par minuta krenula je lovica u kolicima, drži, lovi, ne daj, skreni. Na svakim kolicima bilo je okačeno bar još dvoje ”pomagača” i bio je to jedan od sigurno boljih provoda u našem sirotištu ove godine. 

Toliko smo sretni što su Anamarija i Filip došli među nas. Djeci Malog doma ovo je bila iznimna prilika da upoznaju nekoga tko doista može razumjeti njihovu borbu i volju za uspjehom kada npr. kolicima zapnu na neravnom kamenitom putu do škole ili na drvenoj gredi na ulazu u učionicu. I na kraju ovi divni mladi ljudi dopustili su nam da podijelimo s vama jednu crticu iz njihovog privatnog života. Zadnji dan svog boravka u sirotištu u Tanzaniji okruženi majušnim dječjim dušama su se zaručili i obećali im… da će se opet vidjeti. Anamarija i Filip u Tanzaniji su volontirali putem Humanitarne udruge Kolajna ljubavi.
Objavio: NIS

Galerija slika

Komentari

Želiš komentirati ovaj članak?

Pošalji

Komentari

Popis darovatelja

Pridružite se akciji obnove zgrade Doma kulture u Derventi, koja je prije drugog svjetskog rata bila zgrada Napretkova Hrvatskog doma. Animirajte i...

Saznaj više