U izdanju nakladničke kuće Synopsis d.o.o. (Sarajevo-Zagreb) sredinom prosinca 2015. godine
izašlo je II. kolo, novih 5 knjiga edicije Iz
Bosne Srebrene. Riječ je o biblioteci u kojoj se objavljuju tekstovi
bosanskohercegovačkih franjevaca od 17. do 20 stoljeća, a urednik biblioteke je
književnik i publicist Ivan Lovrenović. Suizdavači su FMC Svjetlo riječi d.o.o., Sarajevo i Naša ognjišta d.o.o., Tomislavgrad.
Bosna Srebrena – povijesno
ime franjevačke prisutnosti na tlu Bosne i Hercegovine, ujedno je i ime za cijeli
jedan literarno-jezični proces. On je integralno i neizdvojivo utkan i u zajedničko
kulturno nasljedstvo Bosne i Hercegovine i u kulturni identitet Hrvata na cijelom
prostoru nekadašnje franjevačke provincije Bosne Srebrene od Budima do Dubrovnika
i od Carigrada do Splita. Posredstvom franjevačkoga literariteta, pak, Bosna i Hercegovina
nikad nije prekidala svoju vezu s europskim kulturnim kontekstom.
Gotovo puna četiri stoljeća – od prvih dviju knjiga fra
Matije Divkovića napisanih u Sarajevu, a tiskanih u Mlecima 1611. (Nauk karstianski
za narod slovinski i Sto čudesa oliti zlamenija blažene i slavne Bogorodice
divice Marije) do danas – teče neprekinuta spisateljska djelatnost među bosanskim
franjevcima. A prva tri stoljeća, do pojave građanskih, svjetovnih pisaca u Bosni
i Hercegovini (s austrougarskom okupacijom 1878.), drugih radnika, osim franjevaca,
na polju kulture teksta među bosanskohercegovačkim katolicima-Hrvatima i
nema.
Zato nije pretjerano reći da je cijela civilizacijska i
povijesna memorija ovoga etničkog i kulturološkog mikrokozmosa, bosanskih katolika
Hrvata, pohranjena u toj tristoljetnoj, raznovrsnoj franjevačkoj knjizi.
Samo ponešto iz nje nam je dostupno: obrađeni su i objavljeni
pojedini izrazitiji pisci ili važniji tekstovi. No, i ta su postojeća izdanja već
rijetka, a pokušaja da se ova baština predstavi u sistematičnom i zaokruženom izdavačkom
obliku nikada nije ni bilo.
U ovoj biblioteci će biti zastupljeni svi relevantni oblici
i žanrovi, i svi važni autori, ali ne ekstenzivno nego reprezentativno. Izdanja
neće biti opterećena strogim znanstveno-kritičkim aparatom, ali će dosljedno njegovati
neophodni minimum znanstvenoga priređivanja (stručne i pouzdane transkripcije i
transliteracije, prijevodi s latinskoga, talijanskoga i drugih jezika, rječnik,
potrebne bio-bibliografske, povijesno-kontekstualne, literarno-teološke informacije
i komentari o autorima i tekstovima), uza što obimniju zastupljenost faksimila izvornih
tekstova.
Od predviđenih dvadeset knjiga početkom 2004. godine otiskano
je I kolo, pet ljetopisno-povijesnih naslova. To su poznate knjige franjevačkih
ljetopisa i historiografskih tekstova, koji su nekad bili publicirani u ediciji
Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine:
Nikola Lašvanin, Ljetopis
Bono Benić, Ljetopis sutješkoga samostana
Filip Lastrić, Pregled starina Bosanske provincije
Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskoga samostana
(1765–1817)
Jako Baltić, Godišnjak od događaja crkvenih,
svietskih i promine vrimena u Bosni
Njihovi priređivači prof. dr. fra Ignacije Gavran i dr.
fra Andrija Zirdum u ova nova izdanja tih ljetopisa unijeli su nužne popravke i
revizije u čitanje starih tekstova, te nova saznanja u interpretaciji povijesnoga
konteksta i rada ljetopisaca, tako da ove knjige predstavljaju u znatnoj mjeri potpuno
nova izdanja. Uz prijevod Lastrićeva Pregleda starina prvi put se objavljuje
i cjelovit faksimil njegova latinskoga izvornika.
Krajem 2015. godine otiskano je II. kolo u kojemu
su objavljene sljedeće knjige:
Stjepan Margitić: Izabrana djela (izabrao,
priredio, komentare napisao dr. Pavao Knezović)
Pisma bosanskih franjevaca (priredio
Željko Ivanković)
Latinske pjesme bosanskih franjevaca (dvojezično
latinski i hrvatski, preveo i priredio fra Stjepan Pavić)
Biografije bosanskih franjevaca (priredio
dr. fra Marko Karamatić)
Ivan Franjo Jukić: Izabrana djela (priredio
Ivan Lovrenović)
Ivan Lovrenović: Književnost franjevaca u Bosni i Hercegovini
(brošura)
Stjepan Margitić: Izabrana djela (izabrao,
priredio, komentare napisao dr. Pavao Knezović), 502 str.
Fra Stjepan Margitić, Markovac, Jajčanin, kako se još nazivao,
zadnji je u kronološkom nizu dosljednih nastavljača tradicije koju je u prvoj polovici
XVII. stoljeća utemeljio fra Matija Divković kao rodonačelnik bosanske franjevačke
književnosti. U jezičnom i grafijsko-ortografskom pogledu ta se tradicija odlikuje
njegovanjem živoga pučkoga govora u Bosni, uz svjesno kombiniranje s dubrovačkim,
dalmatinskim i slavonskim govornim elementima, te traženjem praktičnih pravopisnih
rješenja u okviru pisanja i tiskanja djela bosanskom varijantom ćirilice – bosančicom.
Margitić je, kao i Divković, najsnažniji u propovjedničkoj
prozi. Tiskao je dvije knjige: Izpovied karstianska (Mleci, 1701) i Fala
od sveti (Mleci, 1708). Prva je bila veoma čitana i popularna u narodu, nekoliko
je puta pretiskavana (i ćirilicom i latinicom) pa je stekla i pučko ime – Stipanuša.
U predgovoru Margetić na vrlo zanimljiv način raspravlja o problemima jezika, pokazujući
svijest o važnosti pitanja koja bismo danas nazvali standardološkim i standardizacijskim.
Pisma bosanskih franjevaca (priredio
Željko Ivanković), 895 str.
Možda ništa tako živo i plastično ne oslikava svu jedinstvenost
povijesne pojave i fizionomije bosanskih franjevaca, te i samu tu silno zanimljivu
povijest, kao pisma koja su oni međusobno razmjenjivali ili ih pisali na razne strane
svijeta znamenitim suvremenicima, poput Josipa Juraja Strossmayera, koji je vrlo
važan i čest sudionik u ovoj korespondenciji. Teško je reći u kojem su aspektu ta
pisma zanimljivija i dokumentarno važnija: povijesnomu i povijesno-političkomu,
socijalno-kulturološkomu ili jezičnomu, a nimalo manju važnost nemaju i u čisto
književnom smislu, jer ih se može tretirati i kao specifičan književni podžanr.
Osobito je ta dimenzija izražena u brojnim sačuvanim pismima vrsnih književnih autora
kakvi su bili Ivan Frano Jukić, Grgo Martić, Marijan Šunjić, Anto Knežević, Lovro
Karaula itd.
Latinske pjesme bosanskih franjevaca (dvojezično
latinski i hrvatski, preveo i priredio fra Stjepan Pavić), 276 str.
Povijest franjevaca u Bosni nije naklonjena „visokoj književnosti“
ni općenito onim formama života – svećeničkog i laičkog jednako – koje pogoduju
višim razinama obrazovanja, kulturnog stvaranja i mirnog uživanja kulturnih i umjetničkih
dobara. Zato je i latinska poezija među bosanskim franjevačkim spisateljima veoma
rijetka, ali je utoliko važnije usustaviti i valorizirati ono što franjevci u Bosni
ipak jesu pisali u latinskim stihovima. Do sada takvih iscrpnih istraživanja nije
bilo. U ovoj knjizi, koja je tiskana bilingvalno (s originalnim tekstovima i njihovim
prijevodom) prof. fra Stjepan Pavić donosi potpun pregled tog pjesništva i njegovu
povijesno- kritičku prosudbu.
Biografije bosanskih franjevaca (priredio
dr. fra Marko Karamatić), 686 str.
Poseban dokumentarno-književni žanr unutar raznovrsnog
i još uvijek nedovoljno sagledanog i istraženog korpusa franjevačke književnosti
u Bosni predstavljaju životopisi što su ih sami franjevci pisali o svojoj subraći
koja su se u osobnom životu i u životu zajednice istaknula nekim osobnim zaslugama,
vrijednostima, doprinosima. Ti tekstovi imaju prvorazrednu vrijednost za upoznavanje
duha vremena, kao i za osvjetljavanje mnogih unutarnjih okolnosti u životu franjevačke
zajednice te općenito otvaraju zanimljiv pogled na to kako su bosanski franjevci
u povijesnoj perspektivi doživljavali sami sebe. U mnogim uspjelijim primjerima
ovi tekstovi dosežu i nezanemarive književne vrijednosti.
Ivan Franjo Jukić: Izabrana djela (priredio
Ivan Lovrenović), 662 str.
Ivan Frano Jukić – kao pisac, prosvjetitelj, kulturno-znanstveni
i politički djelatnik – bio je istinski i prvi navjestitelj modernosti u Bosni i
zagovornik njezina „europskog puta“, koji se upravo danas ukazuje u bolnoj i dramatičnoj
aktualnosti. Jukićev život (1818–1857), kao i njegov kulturno-politički angažman,
bio je tako intenzivan i plodan, tako sugestivan i vjerodostojan, da od suvremenika
nikoga nije ostavio ravnodušnim, a u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine zauzeo
je izvanredno značajno mjesto kao pokretač ili anticipator mnogih važnih pothvata,
koji po duhu pripadaju novoj epohi građanske kulture. Pokrenuo je prvu interkonfesionalnu
pučku školu, narodnu učionicu (u Varcaru 1849.), osnovao i uređivao prvi književno-kulturni
časopis „Bosanski prijatelj“, prvi je artikulirao ideju općeg državnog muzeja, zagovarao
stvaranje kulturnog društva „Bosansko kolo“ kao zametka akademije znanosti i umjetnosti,
isticao važnost bilježenja i proučavanja povijesnog naslijeđa i pučkog stvaralaštva, uzduž i poprijeko obišao
Bosnu i Hercegovinu i pisao sjajne putopise, te historiografske, zemljopisne, etnografske
spise. Sa zadivljujućom energijom i entuzijazmom spajao je u svojem pozvanju i djelovanju
starinski duh svojih franjevačkih prethodnika – propovjedničkih pisaca, kroničara,
kulturnih radnika – s modernom vokacijom individualno angažiranog književnika i
prosvjetitelja. Izbor tekstova iz Jukićeva opusa za ovo izdanje načinio je Ivan
Lovrenović, a Jukićeva književna povijesno-kulturna pojava osvjetljuje se u esejima
prof. Zdenka Lešića, prof. Uge Vlaisavljevića i prof. Envera Kazaza.
Ps:
Više
o ediciji Iz Bosne Srebrene i II kolu može se vidjeti na stranici:
http://www.synopsisbook.com/knjige/iz-bosne-srebrene-ii-kolo/