Vijesti

U noći sa subote na nedjelju, 21-22. studenoga,  naš derventski kraj zabijelio se prvim jesenjim snijegom. Nakon izuzetno sušna ljetnog razdoblja i nesvakidašnjeg jesenskog toplog vremena zima je ipak pokazala svoje makar male zubiće. Ako je vjerovati dugoročnim prognozama, slijedi period hladnijeg vremena, bez najave nekih većih sniježnih padalina. Nadamo se ipak da su stručnjaci negdje pogriješili i da ćemo imati Božić prepun sniježnih pahuljica, kako je to bilo svake godine dok smo bili djeca. 

Snijeg je “pokrio” ruševine naših kuća i učinilo nam se bar na trenutak da je sve kao nekad. 

Sjećate li se dugačkih ”ledenica” koje su mjesecima visile s krovova i drveća okovanog ledom?! Činilo nam se kao da smo u ledenom kraljevstvu, i jedva smo čekali vratiti se kući iz škole pa s mnoštvom djece koja su ovdje živjela uživati u zimskim radostima. Grudanje, sanjkanje a za one hrabrije i skijanje bilo je svakodnevna “zanimacija”. A tek vreća napunjena slamom, kojom smo se spuštali niz najveće strmine! Pa kad se sama okrene negdje oko sredine nizbrdice pa sletite leđima okrenutim naprijed, bez ikakve mogućnosti upravljanja! Nismo jedanput tako završili u zaleđenom potoku, na kamari naslaganih drva ili u šumi! Kapak od šporeta, koji se također koristio kao ”prijevozno sredstvo” nećemo niti spominjati!  Znali smo se ”gadno”udariti (roditeljima se nije smjelo niti reći za to, jer bismo dobili još dodatno i batine)! 

Bili smo razigrana, nemirna  djeca. I tako sretni! A sreća se nekad mjerila drugim mjerilima, nepojmljivim današnjim shvaćanjima. Bilo je to vrijeme kad su ljudi srce imali na pravom  mjestu. 

Bože, daj  hrabrosti da opet budemo kao djeca! Sve drugo će samo doći na svoje mjesto.