Kultura i baština

Na Plehanu je u subotu 30. travnja na proslavi sv. Marka, zaštitnika plehanske župe i franjevačkog samostana, održana i tradicionalna smotra folklora. Nakon mise najprije je osam folklornih skupina na velikom prostoru ispred crkve odigralo jedno doista veliko zajedničko kolo, a poslije kratke okrjepe, svaka skupina pojedinačno se predstavila znatiželjnoj publici nastupom na vanjskoj pozornici. 

Ovakve smotre folklora, vezane uz patrone župa, održavaju se već niz godina ne samo na Plehanu već i u Derventi, Žeravcu, Koraću i drugdje. Manje-više sve su slične i na njima nastupa sličan krug folklornih skupina te ova smotra u tome ne bi bila posebna. Istina, zadovljstvo i ponos organizatora i pubilike s lijepim vremenom usred kišovitoga tjedna i s prelijepim slikama u narodno ruho obučena svijeta, posebno mladoga, doista je opravdano, jer su se na Plehanu u subotu domaći ljudi i oni koji su vezani uz njih osjećali izuzetno ugodno.   

Malu ali značajnu posebnost ovome događaju dala je prisutnost jedne učene engleskinje, koja je iz Londona, sa sveučilišta Royal Hollowey, došla u Bosnu slušati i istraživati ni manje ni više nego izvornu glazbu. Riječ je o magistrici muzikologije gospođi Kim Burton, koja upravo na  studijskom putovanju po različitim mjestima posavske, tuzlanske i žepačke regije prikuplja materijale za svoju doktorsku disertaciju o ovoj vrsti glazbe, jedinstvenoj u Bosni i svijetu. 

U Bosnu dolazi čak od 1991. godine. Kada je u Švicarskoj kupila kasetu s izvornom glazbom i potom došla provjeriti gdje se ona pjeva, put ju je doveo u Kalesiju i od tada je počelo njezine izučavanje ovoga fenomena. Za svoj magistarski rad sustavno se upoznavala i s drugim grupama, pjevačima i sviračima iz drugih krajeva, jer je važno pokupiti sve relevantne činjenice kako bi se cjelovito moglo sagledati ono što se izučava. 

Voditelj programa na Plehanu je magistricu Burton zamolio da izađe na pozornicu i pozdravi prisutne, što je ona i učinila govoreći našim jezikom, koji je naučila istražujući naše pjesme i dobila prave ovacije pljeska od publike. 

Premda je žalosno čuti da se nitko od domaćih muzikologa nikada nije sjetio istražiti izvornu narodnu glazbu, kojoj se na svim našim višim razinama kulturne politike pristupa podcjenjivački, dobro je doista čuti i vidjeti ženu strankinju koja je zamijetila i započela ono što smo mi trebali davno uraditi: izučiti fenomen izvorne glazbe i zatražiti da se to kulturno bogatstvo zaštiti kao što se zaštićuju drugi spomenici kulture. Bez pomnog izučavanja tradicije i pravila oblikovanja ove glazbene pojave, ona će završiti kao i svi unikati malih skupina i naroda: ili će pred podcjenjivačkom ignorancijom moćnijih kultura izumrijeti ili će se naivnošću zadnjih poznavatelja ove glazbe rastopiti pretjeranim unošenjem tuđih elemenata, koji nemaju veze s podnebljem na kojem je ta izvorna vrijedna biljka iznikla i oblikovala se.