Sv. Ćiril i Metod zaštitnici HKD Napredak
Blagdan
slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda patron je Hrvatskog kulturnog društva
Napredak. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je, uz sv. Benedikta, suzaštitnicima
Europe, jer su u velikom dijelu europskih naroda inicirali pismenost na
narodnom jeziku i tako ih uključili u korpus europske civilizacije.
Svi
Slaveni, bez obzira pripadali zapadnoj ili istočnoj kršćanskoj tradiciji ili
balkanskom islamu ili bili po svom izboru ateisti i anacionalni, ne mogu poreći
da se dobar dio temelja njihova povijesno-kulturnog identiteta korijeni u djelu
ove dvojice velikih i svetih ljudi.
Grčko-slavensko porijeklo
Sveta braća
Ćiril i Metod potječu iz obitelji visokog bizantskog vojnog upravitelja u grčkom
gradu Solunu, gdje su rođeni početkom 9. stoljeća, točnije 815. i 826. Obojica
su ne samo odrastajući sa susjedima Slavenima izvrsno naučili njihov jezik,
nego su ga vjerojatno i u kući govorili, jer im je majka bila Slavenka. Stariji
brat Mihael vršio je, kao i otac, vojničko-upravnu službu, a na vrhuncu
karijere zamonašio se i povukao u samostan te uzeo monaško ime Metod. Mlađi
brat Konstatntin školovan je na carskom dvoru skupa s budućim bizantskim carem Mihaelom
III. te potom obavljao službu voditelja patrijaršijske biblioteke. Bio je vrlo
učen i sposoban predavač te je stekao nadimak „filozof“.
Car Mihael
ih je najprije poslao u Kazarsko carstvo na Azovsko more u misiju rasprave sa Židovima
i Saracenima. U to doba je moravski knez Rastislav napisao caru Mihaelu molbu
da mu pošalje „takva učitelja koji bi nam našim jezikom pravu kršćansku vjeru
objasnio“.
Car se
odlučuje za Metoda i Konstantnina, a oni, po nalogu patrijarha Focija, u misiju
kreću tek kada su se vrhunski pripravili: Konstantin je na temelju predloška
grčkog alfabeta oblikovao posebno, slavenskom jeziku prilagođeno pismo, koje je
kasnije prozvano glagoljica, potom su preveli Bibliju i liturgijske knjige na
slavenski jezik a prijevod zapisali tim novim pismom. Slavenski jezici u to
doba nisu se bili jedan od drugoga toliko udaljili kao danas pa su makedonski
oblik slavenskoga narječja, nazvan kasnije staroslavenskim jezikom, dobro
razumjeli i u Moravskoj i Češkoj, Bugarskoj i Bosni i Hrvatskoj.
Neuspjeh misije postaje sveopći uspjeh
Misija u Moravskoj je propala zbog
pobune moćnih franačkih biskupija koje su pokrivale ta slavenska područja, a
zbog čega je knez Rastisav i pisao za pomoć u Bizant: bojao se potpune
germanizacije svoga kneževstva. Njemački biskupi su ih tužili papi i Konstantin
i Metod morali su ići u Rim na opravdanje. Međutim, ondje ih je papa Hadrijan
II. svečano dočekao i odobrio njihov rad, prihvaćajući da je priča o samo tri
sveta jezika - hebrejskome, grčkome i latinskome - u biti heretična, jer je Bog
stvorio sve jezike i narode.
U Rimu Konstantin umire postavši prije smrti monahom i i uzevši ime Ćiril, a Metoda papa imenuje panonskim nadbiskupom sa
sjedištem u Srijemskoj Mitrovici. No, on je ipak svoj život završio u Moravskoj
i grob mu se i danas nalazi u moravskom Velehradu. Ćirilovi i Metodovi
pratitelji i učenici raspršili su se po cijelom slavenskom svijetu i svoje
djelovanje utkali u temelje kulturne povijesti svih slavenskih naroda.
Glagoljica, ćirilica, bosanica
U preslavskoj školi u Bugarskoj iz
glagoljice i grčkog pisma razvila se ćirilica, najprije stara, a iz nje su se kasnije
formirale sve današnje nacionalne redakcije ćirilice.
U Hrvatskoj se najdulje
od svih slavenskih krajeva, sve do 19. stoljeća
zadržala glagoljica, njome su pisani svi najvažniji narodni spomenici –
Baščanska ploča, Vinodolski zakonik, Istarski razvod, a u Lici u Kosinju tiskan
je glagoljicom 1483. „Misal po zakonu rimskoga dvora“, prva tiksana hrvatska
knjiga, inkunabula, jer je izdana samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma.
U Bosni i Hercegovini i okolnim
dalmatinskim krajevima, kombinacijom ćirilice i glagoljice, oblikovana je
bosanica, kojom su pisane sve najznačajnije povijesne povelje počevši od
povelje Kulina Bana, svi stećci, Humačka ploča, Hvalov zbornik, Hrvojev misal i
svi drugi najstariji evanđelistari. U tursko doba bosanica je bila jedno od
službenih pisama na sultanovoj porti, njegovale su je begovske obitelji (zato
se zvala i „begovica“), a sva najstarija djela franjevačke literature, počevši
od Divkovićevih „Besjeda“ nadalje pa i dobar dio najstarijih crkvenih matica
pisan je sve do konca 19. stoljeća bosanicom.
Proslava u sarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda
Zbog epohalnog značenja misije i uloge
svete braće Ćirila i Metoda za sve slavenske narode, pa tako i za Hrvate,
Hrvatsko kulturno Društvo Napredak proglasilo ih je davnih dana svojim zaštitnicima, a
prošle godine na skupštini Društva još jednom naglasilo potrebu da se blagdan
sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja, svečano obilježava u cijelome Društvu – i u
središnjici i u podružnicama.
Ove godine će dan poslije
blagdana biti održana Glavna skupština Društva te će se zbog
toga tada svečano obilježiti i patron
Društva sv. misom u crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, koju će predslaviti
jeruzalemski patrijarh u mirovini mons. Fouad Twal.