Vijesti

Poznata kantautorica zabavne glazbe Jadranka Stojaković umrla je u utorak uvečer u Banjoj Luci, gdje je posljednjih nekoliko godina živjela u domu "Ivan Pavao II." neposredno uz franjevački smostan na Petrićevcu. Autorica je brojnih urbanih šansona i šlagera intimnijeg glazbenog izričaja iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina. Bila je svakako najljepši, kristalni ženski glas pop-glazbe i zaista zaslužila nadimak bosanska Joan Baez.

Rođena je 1950. u Sarajevu, u učiteljskoj obitelji. Otac joj je bio iz naših krajeva (vjerojatno iz Ritešića?), a majka Dalmatinka. Rasla je u Bosanskom Novom, a potom je s majkom živjela u Dubrovniku i Varešu… U Sarajevu je počela sa svojom jedinstvenom glazbenom karijerom. Tijekom kasnih sedamdesetih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije pjesnikinje Desanke Maksimović u novom glazbenom aranžmanu. Radila je i primjenjenu glazbu za televiziju  te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.  Od 1988. živjela je u Japanu, a nakon povrede prilikom pada s pozornice i teškog oštećenja kralježnice ne tako davno vratila se u Bosnu. 

Najpoznatije njezine šansone su: "Sve smo mogli mi", "Ima neka tajna veza", "Muzika je svirala", "Čarobnjaci", "Tijesno doba", "Na drumovima Srema", "Vjerujem", "Nedovršeni valceri" i "Što te nema".  

Za nas je, naravno, zanimljivo da je izvrsno svirala i šargiju i s njome nastupala čak i u Japanu, uživajući u njezinim egzotičnim tonovima.