Kultura i baština

Kad god se bude govorilo o kulturnoj baštini Hrvata derventskoga kraja, po svojoj vrijednosti i važnosti ali i brojnosti artefakata, na samome vrhu stajat će „Zbirka Žeravac“, kako ju je nazvao njezin vlasnik prof. dr. fra Andrija Zirdum, koji je posljednje dane svoje mirovine proživio u svome rodnome Žeravcu, a godine 2017. počinuo u groblju plehanskih franjevaca.    

Fra Andrija je rođen 1937. godine u obitelji Blažana Zirduma na tzv. Zirdumovu brdu u Žeravcu. Dva strica su mu bili svećenici: vlč. Juraj Zirdum, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, i fra Vjekoslav Zirdum, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i jedno vrijeme njezin poglavar, provincijal. Stariji brat fra Velimir također je franjevac, a sestra Veljka bila je članica sestara franjevki, đakovačkih križarica, jedno vrijeme njihova poglavarica i dugogodišnja djelatnica instituta za rak zagrebačke bolnice Šalata, za što se pripremala i specijalizirala u Švicarskoj.    

Fra Andrija, krsnim imenom Josip, najprije je upisao učiteljsku školu u Slavonskom Brodu a potom prešao na Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, gdje je maturirao i ušao u Franjevački red. Studij teologije završio je u Sarajevu, diplomirao u Ljubljani, gdje je 1977. doktorirao temom o Fra Filipu Lastriću Oćevcu, piscu prve povjesnice Bosne i Hercegovine. Bio je na službama kapelana u Bihaću i Kraljevoj Sutjeci, zamjenika magistra franjevačkih novaka, profesora povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gvardijana samostana sv. Pavla na Nedžarićima i sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, a pred rat je živio na Plehanu, bavio se istraživačkim povijesnim radom, pisanjem čitavoga niza povijesnih knjiga, studija i članaka te izdavanjem značajnih knjiga u okviru biblioteke „Slovoznak“, koje je bio urednikom.

Zbirku, koja broji fascinantnih 1165 djela, sakupljao je čitava života ili kupujući od samih umjetnika ili drugujući s njima ili zamjenjujući djela s drugim sakupljačima umjetnina. Pritom je vrlo važno bilo znanje i osjećaj tko je doista vrijedan i velik umjetnik i kakva je vrijednost djela uvrštenoga u zbirku. Dovoljno je samo reći da je najveći broj autora umjetnina „Zbirke Žeravac“ bio ili profesor na likovnim akademijama u Zagrebu, Sarajevu i drugdje ili su doista imali ime i velik respekt umjetničke i intelektualne elite svoga doba. Među slikarskim imenima ovdje su Edo Murtić, Ivo Dulčić, Zlatko Prica, Ljubo Ivančić, Zlatko Šulentić, Frano Šimunović, Đuro Seder, Zlatko Keser, Slavko Šohaj, Vilko Gecan, Vasilije Jordan, Oton Gliha, Josip Vaništa, Ivica Šiško, Josip Biffel, Mica Todorović, Ismet Mujezinović, Omer Mujadžić idr., a među kiparima Ivan Meštrović, Frane Kršinić, Antun Augustinčić, Šime Vulas, Zdenko Grgić, Kruno Bošnjak, Josip Marinović, Josip Poljan, Pavao Perić... Ni djela poznatih autora nisu pojedinačna ili tek slučajna. Zbirka posjeduje 11 djela Ede Murtića, 44 Zlatka Šulentića, 21 Zlatka Price, 80 Đure Sedera, po 19 Frane Šimunovića i Ljube Ivančića, 5 djela Ivana Meštrovića, 4 Frane Kršinića...   

Ipak najviše djela, njih čak 531 pripada sarajevskom slikaru Ljubi Lahu, s kojim je fra Andrija dugi niz godina prijateljevao te je od njega uzimao ili primao na poklon mnogo crteža, ulja i tempera, od kojih su, zasigurno, najkvalitetniji neki od ženskih portreta i krajolika.    

Zbirka, povrh toga, posjeduje i 164 muzejska predmeta, među kojima 25 arheoloških iz neolitika, filigranski nakit, vezeno i tkano platno, dijelove narodne nošnje te, konačno, 33 originalna izdanja knjiga tiskanih u 18. i 19. stoljeću, među kojima je i prva pisana povijest Bosne „Epitome  vetustatum Bosnensis Provinciae“ fra Filipa Lastrića. U ovaj dio zbirke spada i originalni rukopis jedne „Ljekaruše“.

Fra Andrija je sve umjetnine i predmete Zbirke Žeravac popisao, fotografirao i objavio u istoimenoj monografiji, odnosno katalogu umjetnina i muzejskih predmeta. Knjiga od 287 stranica kao uvod ima povijesnu studiju o Žeravcu i okolici s kartama i starim fotografijama, a kao završni dio zapise iz fra Andrijina djelovanja, o susretima s umjetnicima i načinima kako je dolazio do djela ove zbirke i drugih djela koje je nabavljao za potrebe samostana u kojima je prije živio i radio.   

Tu je zabilježena i zanimljiva ratna sudbina ove zbirke. Jedan dio nje je u predratno vrijeme bio premješten u kuću fra Andrijina brata u Žeravcu, a drugi dio, uglavnom neuokvirene grafike, ostale su u fra Andrijinoj sobi u samostanu na Plehanu. Fra Andrija je neposredno prije početka ratnih zbivanja bio otišao u Njemačku da u ljetnom razdoblju zamijeni nekog svećenika. Onaj dio umjetnina koji je ostao u samostanu većim dijelom nije nastradao prilikom miniranja crkve i samostana te ga je tadašnja kustosica muzeja u Doboju, uz pomoć vojske, prenijela u dobojski muzej. Dio zbirke premještene u Žeravac ostao je u kući fra Andrijina brata i nakon što su Žeravčani morali hitno napuštati svoj kraj. Zbirku je pronašla vojska dubičke brigade i prevezla je u Bosansku Dubicu, gdje je smještena u prostorije jedne privatne tvrtke i dobro čuvana. Potom je, po naredbi s višega mjesta, premještena u prostorije Narodne biblioteke u Banjoj Luci, gdje je dočekala nalog predstavnika međunarodne zajednice da se sve umjetnine moraju vratiti u mjesta odakle su uzete.   

Gvardijanu samostana Plehan najprije je nakon rata dojavljeno za samostanske umjetnine koje se nalaze u dobojskom muzeju, te je on otišao i s upraviteljem muzeja registrirao sve sačuvane predmete, koji su potom prevezeni natrag u samostan. Dobar dio te kolekcije sačinjavale su neuokvirene grafike iz sanduka pronađenog u fra Andrijinoj sobi, koje mu je gvardijan potom predao. Koju godinu kasnije gvardijan je dobio službenu dojavu da se neke umjetnine na kojima stoji oznaka ovoga samostana nalaze u biblioteci u Banjoj Luci. Otišao je pogledati ih, a kad je dobio dokument zapisnika o primopredaji umjetnina iz 1992. godine, iz kojega se vidjelo gdje su umjetnine nađene, jasno mu je bilo o kojoj zbirci se radi te je o tome obavijestio fra Andriju. Zbirka je potom dopremljena u Žeravac, gdje ju je fra Andrija pregledao, sortirao, popravio što se dalo popraviti i potom deponirao.