Kultura i baština

Vis je naziv brda u obliku jezika s kotom 268 na samom nosu (13). Desetak kilometara sjeverno od Visa proteže se posavska ravnica. Svojom isturenošću, strmim padinama i priličnom visinom, Vis je sam po sebi teško pristupačan, te je zbog toga i predstavljao najpodesnije mjesto za osnivanje utvrđenog prapovijesnog naselja koje se moglo i u slučaju opasnosti lako braniti. Blizina vode, također, je uvjetovala nastanak naselja na ovom mjestu. 

Na prvi pogled zapažalo se dosta nisko izduženo uzvišenje na prilazu brdu i kanal ispred uzvišenja. I uzvišenje, kao i kanal, postavljeni su popriječno na prilaz brdu, zatvarajući ga s one strane s koje se najlakše moglo prići, što je navelo na zaključak da se radi o bedemu, koji je štitio prilaz naselju. Bedem se vjerovatno pružao cijelom širinom Visa (nije svugdje bio vidljiv)(14).  

U vrijeme kada su njive bile izorane i kada na njima nije bilo vegetacije, na lokalitetu su primjećene dvije crne mrlje, s dosta površinskih nalaza. Predstavljale su kulturni sloj i nazvane "naseljeni prostor 1 i 2". "Naseljeni prostor 1" nalazio se neposredno iza bedema, a "naseljeni prostor 2", na najuzvišenijem dijelu Visa, gdje su 1957. godine provedena probna sondažna istraživanja (sonda dimenzija 2x1), koja su pokazala da ovdje kulturni sloj nije bio debeo. "Naseljeni prostor 1" istraživan je 1958. godine, kada su otkrivena tri kvadranta (A, B i C), dimenzija 5x5.

Kvadrant A Sloj debele ilovače obuhvaćao je južnu polovinu kvadranta, a ispod se nalazio tanki kulturni sloj sa starijim arheološkim materijalom(15). Na dubini od oko 50 cm naišlo se na vatrište, omeđeno kamenjem, a unutar i oko njega, nađeno je dosta životinjskih kostiju. Pored ognjišta nađen je i žrvanj. 

Kvadrant B Već na dubini od 20 cm naišlo se na ostatke kamenog bedema, čija širina nije bila u potpunosti zahvaćena kvadratom B. Proširivanjem kvadrata ustanovilo se da je ostatak kamene konstrukcije i bedema širok oko 5 m i da je ležao na najstarijem kulturnom sloju. 


Kvadrant C Ovaj kvadrant dao je najpreglednije složene slojeve bez tragova oštećenja. Zbog bogatih nalaza i odlične stratigrafije kvadrant je poslužio za dobijanje najvjernije stratigrafske slike Visa. Tragovi arhitekture nisu pronađeni.

Krajem travnja 1959. godine izvršeno je iskopavanje samog bedema, u svrhu dobijanja podataka o konstrukciji i dataciji istog. Ustanovilo se da je tadašnja (za vrijeme iskopavanja) maksimalna visina iznosila oko 2 m, a čini se da ni u vrijeme uporabe nije bio znatno viši, jer nisu primijećeni tragovi oštećenja. Kamena konstrukcija predstavljala je jezgro bedema, građenog od zemlje. Kamenje je bilo uglavnom većih dimenzija, ovalnog oblika, povezanog ilovačom. Prije završetka gradnje bedema, pored njega, a djelomično i na njemu, stvarao se novi kulturni sloj, pri čemu je najdonji sadržavao elemente najstarijeg kulturnog horizonta Visa. Dakle, bedem je nastao nakon početka života u tzv. "naselju 1"(16).  Keramika nađena tijekom istrage na bedemu odgovarala je keramici pronađenoj u kvadrantima A, B i C. 

Kulturna i kronološka razmatranja mogla su se izvesti isključivo na temelju keramike, jer metalnih nalaza, izuzev brončanog dvospiralnog privjeska i željeznog noža, nije nađeno.Pronađeni su sljedeći keramički oblici starijeg kulturnog horizonta(17) (Vis I): 

- lonci: najveći broj fragmenata pripadao je dobro pečenim trbušastim loncima s izvraćenim obodom bez vrata, grube fakture, uglavnom svijetlije smeđe nijanse; često se javlja ornament u vidu nalijepljene plastične trake s otiscima prstiju, 

- zdjele: zastupljene u velikom broju na lokalitetu Visa, odmah iza lonaca (konusne zdjele sa zadebljanim facetiranim obodom, zdjele s malo uvučenim zadebljanim i zaobljenim obodom, zdjele s blago izvijenim obodom - u malom broju i tip posude sa izvijenim facetiranirn obodom i sa dvije facetirane drške, također u malom broju), 

- čaše: pod ovim nazivom obuhvaćene su sve manje posude poluloptastog oblika, a zbog manjih dimenzija, ovdje su ubrojane i posude slične zdjelama, nađene u velikom broju; uglavnom su grubo obrađene, smeđe boje, a razlikuju se samo po profilaciji oboda, 

-  žlice: posude s vertikalno postavljenom drškom na obodu, zastupljene u manjem broju; imaju ovalan ili uglat presjek drške; površina dobro uglačana, smeđe ili sive boje, 

- vrčevi: fragmenat posude sjajno uglačane površine, crne boje, s drškom (vjerojatno tip vrča s dvije drške na obodu), bikonusne posude i posude s cilindričnim vratom (u manjem broju). U sloju III pronađeno je svega dvanaest fragmenata finije ornamentiranih posuda: pretežno snopovi plitkih ili dubokih linija, izvedenih tupim predmetom, često u cik-cak motivu. Inkrustacija je rijetka i javlja se vjerojatno pri kraju ove faze. 

U mlađem kulturnom horizontu (Vis II) javljaju se uglavnom isti tipovi posuda, neki stariji nestaju, a novi se pojavljuju. Veća razlika između starijeg i mlađeg horizonta javila se u ornamentiranju keramike. Lonci i zdjele uglavnom oblicima odgovaraju onima iz starijeg horizonta, ali mnoge od zdjela sa zaobljenim obodom su u mlađem horizontu – više, a poprimile su i poluloptast izgled. Broj zdjela s facetiranim zaobljenim obodom se smanjio, a obodi su češće ukrašeni kosim kanelurama. Novost su predstavljale zdjele s uvučenim nezaobljenim obodom, fine izrade i uglačane površine s kaneliranim ukrasom na ramenu ili obodu. 

Rijetko su se javljale oštro profilirane zdjele. Čaše su bile znatnije zastupljene i raznovrsnije u ovom horizontu, kao i žlice koje su se razlikovale od starijih po obliku i debljini drške (tanje i nefacetirane). Vrčevi su bili zastupljeni u puno većem broju, a zbog oblika, ornamenta i «X» drške, predstavljaju jednu od najvažnijih karakteristika keramike mlađe faze na Visu. Mlađem horizontu pripadao je veliki broj pršljenova, nejednakih oblika(18). Zanimljiv je nalaz koštane narukvice, s urezanim ornamentom ribljih rebara (ili borove grančice). Analiza nađene troske pokazala je da se u ovom slučaju radilo o troski koja je bila odbačena nakon primitivnog dobijanja željeza iz željezne rude hematita i limonita. 

Kasnijim obilaskom lokaliteta konstatirano je postojanje starijih slojeva(19). Istraživanjima (1963. i 1964. godine) na južnom i zapadnom dijelu platoa uzvišenja, otkriveni su tragovi naselja lasinjske i kostolačke kulture, a u gornjim slojevima tragovi Urnenenfelder kulture (kultura polja sa žarama).

Prvo stanovništvo na ovom lokalitetu pripadalo je krugu lasinjske kulture, koje je prvobitno stanovalo u zemunicama, a kasnije u nadzemnim pravokutnim kućama(1).  

Građevine nositelja kostolačke kulture imale su četverokutnu osnovu, a izgleda da su zatekli očuvane temelje starijih građevina. 

Prema B. Beliću lasinjska kultura je imala dva horizonta (prvotno stanovanje u zemunicama, kasnije u nadzemnim pravokutnim kućama)(2). Lokaliteti lasinjske kulture s kojima se se Vis može porediti su Zemunica u Radovskoj kod Banja Luke i Visoko brdo u Lupljanici kod Dervente. Područje sjeverne Bosne, između rijeka Une i Bosne, također je pripadalo navedenoj kulturi. U smjeru istoka, prema rijeci Drini nailazilo se samo na tragove, i to u Grbači pored Matića i Gornjoj Tuzli (lokaliteti koji, dakle, ne pripadaju lasinjskoj kulturi u pravom smislu). 

Kostolačka kultura, iako se nalazila odmah iznad kulturnog lasinjskog sloja, nije imala nikakvih veza s potonjom, što jasno ukazuje da su Vis nastanili novi stanovnici. Lokaliteti čiste kostolačke kulture su Pivnica kod Odžaka i Gornje polje kod Obra (Kakanj), iz čega se nameće zaključak da se radilo o prodoru kostolačke kulture dolinom rijeke Bosne, slijedeći put od sjevera ka jugu(3). 

Prema oblicima posuda, određenih tehnika ornamentiranja i motiva (facetiranje i kaneliranje oboda i ramena posuda), Vis se vezuje za kulturu polja sa žarama, čiji elementi čine njenu bazu, na način, da osnivanje Visa treba pripisati predstavnicima kulture polja sa žarama ili nekoj drugoj bliskoj grupi(4).  

Važan kulturni fenomen odražavao se u formama i ornamentima na keramici, koji se može dovesti u vezu sa "brončanim dobom Panonije", odnosno, za grupu Vatin i Dubovac-Žuto brdo, te objasniti kao rezultat tih utjecaja(5). 

Dva horizonta lokaliteta imala su mnogobrojne zajedničke crte, ali su se, u mlađem horizontu, na ramenima vrčeva pojavile X drške, ujedno najznačajnije za determiniranje u kronološkom smislu. Vaze su, generalno, bile dekorirane finim geometrijskim ormametom uz primjenu bijele inkrustacije(6). 

U keramičkom repertoaru Visa izostao je "turban" ukras, dobro poznat u klasičnoj kulturi polja sa žarama i na većini lokaliteta sjeverne Bosne. Kako je na Visu česta uporaba geometrijskih motiva u kombinaciji s bijelom inkrustacijom, a takav način je potpuno stran kulturi polja sa žarama, postaje jasno da ovdje ne treba računati samo na utjecaj potonje, nego i na značajan udio (forme i oblika) neke druge kulturne komponente (vezane za centralnu Bosnu i "brončano doba Panonije"), koja je istovremeno s kulturom polja sa žarama, formirala kulturni aspekt lokaliteta(7). 

Prvotnom istragom Z. Marića, bilo je konstatirano da su Visu najsrodnija naselja datirana gotovo iskjučivo u HaA period (kasno brončano doba)(8) ili u vrijeme koje se neposredno naslanja na ovaj period. Za utvrđivanje vremena nastanka naselja na "naseljenom prostoru 1" može pomoći utvrđivanje veza sa Baierdorf-Velatice grupom, vatinsikom grupom i veze s grobom HaA perioda iz Jezerina. Sve ove grupe vežu se za stariji kulturni horizont Visa. No i nalazi kulture koje se dovode u vezu s mlađim kulturnim horizontom, ukazuju uglavnom na HaA period. Ovakva situacija je svakako rezultat nedovoljne kronološke izdiferenciranosti brončanodobne keramike. U svakom slučaju početak života na "naseljenom prostoru 1" na Visu trebalo bi staviti negdje u prvu polovinu HaA perioda. 

Za utvrđivanje vremena prestanka života ovog naselja najbolje nam mogu poslužiti srodnosti s tešanjskim nalazom, najstarijim grobovima u Donjoj Dolini i nalazi željezne troske. Tešanjski nalaz nesumnjivo spada u krug HaB perioda, koji se prema ornamentima na keramici i metalu veže za mlađi kulturni horizont Visa i vjerojatno je istovremen s najmlađim slojem(9). Najstariji grobovi iz Donje Doline vjerojatno su mlađi od tešanjskog nalaza i prema tome vjerojatno mlađi i od slojeva Visa. Željezna troska može se dovesti u vezu sa posljednjom fazom života u naselju, tako da njegov kraj nije daleko od početka željeznog doba. Kraj naseljavanja bi se morao staviti negdje oko kraja HaB perioda(10). 

Kronologija naselja na Visu(11): 
- Vis A (lasinjska kultura) - eneolitik(12)   
- Vis B (kostolačka kultura )- kasni eneolitik 
- Vis C1 – kasno brončano doba (Ha A)
- Vis C2 – kasno brončano doba i početak željeznog doba (Ha B-C1).

Probno iskopavanje na Visu kod sela Gradine, 1957. godine pokazalo je da bi sistematsko iskopavanje ovog lokaliteta moglo dati vrijedne podatke o stanovnicima brončanog doba Sjeverne Bosne. Zbog toga je organizirano manje sistematsko iskopavanje u rujnu 1958. godine i u travnju 1959. godine. 

Oba iskopavanja financirao je Zavičajni muzej u Doboju. Arheološkim radovima rukovodio je Zdravko Marić, uz pomoć Olivere Čulibrk, tadašnje direktorice Zavičajnog muzeja iz Doboja. 

Sistematska arheološka istraživanja vršena su 1963. i 1964. godine, na prostoru koji je obuhvatio 192 m kvadratna. Istraživanjima na južnom i zapadnom dijelu platoa uzvišenja, otkriveni su tragovi naselja lasinjske i kostolačke kulture, a u gornjim slojevima tragovi Urnenenfelder kulture (kultura polja sa žarama). Istraživanja je vodio Branko Belić, a njima su povremeno prisustvovali Katarina Petrović, tadašnja direktorica Brodskog posavlja iz Slavonskog Broda, Ivan Vuković, tadašnji kustos iz Zavičajnog muzeja Travnika i Alojz Benac, tadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.