Arheološki lokalitet Vis
• Gradina Vis nalazi se oko 9 km zračne
linije, jugoistočno od Dervente, na nadmorskoj visini od 255 m, zemljopisnoj širini 44°54' 46″, zemljopisnoj dužini 17°58′ 36″
• U Prostornom planu BiH do 2000. godine lokalitet Vis kod Dervente uvršten je kao zaštićen spomenik I. kategorije
• Radi se o lokalitetu gradinskog tipa, s nalazima iz eneolitika s naseljima lasinjske, kostolačke i vučedolske kulture, kao i iz brončanog i ranog željeznog doba
Vis je naziv brda u
obliku jezika s kotom 268 na samom nosu (13). Desetak kilometara sjeverno od Visa proteže se
posavska ravnica. Svojom isturenošću, strmim padinama i priličnom visinom, Vis
je sam po sebi teško pristupačan, te je zbog toga i predstavljao najpodesnije
mjesto za osnivanje utvrđenog prapovijesnog naselja koje se moglo i u slučaju
opasnosti lako braniti. Blizina vode, također, je uvjetovala nastanak naselja
na ovom mjestu.
Na prvi pogled zapažalo se dosta nisko
izduženo uzvišenje na prilazu brdu i kanal ispred uzvišenja. I uzvišenje, kao i
kanal, postavljeni su popriječno na prilaz brdu, zatvarajući ga s one strane s
koje se najlakše moglo prići, što je navelo na zaključak da se radi o bedemu,
koji je štitio prilaz naselju. Bedem se vjerovatno pružao cijelom širinom Visa
(nije svugdje bio vidljiv)(14).
U vrijeme kada su njive bile izorane i
kada na njima nije bilo vegetacije, na lokalitetu su primjećene dvije crne
mrlje, s dosta površinskih nalaza. Predstavljale su kulturni sloj i nazvane
"naseljeni prostor 1 i 2". "Naseljeni prostor 1" nalazio se
neposredno iza bedema, a "naseljeni prostor 2", na najuzvišenijem
dijelu Visa, gdje su 1957. godine provedena probna sondažna istraživanja (sonda
dimenzija 2x1), koja su pokazala da ovdje kulturni sloj nije bio debeo.
"Naseljeni prostor 1"
istraživan je 1958. godine, kada su otkrivena tri kvadranta (A, B i C),
dimenzija 5x5.
Kvadranti A, B i C
Kvadrant A Sloj debele ilovače obuhvaćao je južnu polovinu kvadranta, a ispod se
nalazio tanki kulturni sloj sa starijim arheološkim materijalom(15). Na dubini od oko 50
cm naišlo se na vatrište, omeđeno kamenjem, a unutar i oko njega, nađeno je
dosta životinjskih kostiju. Pored ognjišta nađen je i žrvanj.
Kvadrant B Već na dubini od 20 cm naišlo se na ostatke kamenog bedema, čija širina
nije bila u potpunosti zahvaćena kvadratom B. Proširivanjem kvadrata ustanovilo
se da je ostatak kamene konstrukcije i bedema širok oko 5 m i da je ležao na
najstarijem kulturnom sloju.
Kvadrant C Ovaj kvadrant dao je najpreglednije složene slojeve bez tragova oštećenja.
Zbog bogatih nalaza i odlične stratigrafije kvadrant je poslužio za dobijanje
najvjernije stratigrafske slike Visa. Tragovi arhitekture nisu pronađeni.
Povoljan, isturen položaj, strme padine i
teška pristupačnost bili su odlični preduvjeti za osnivanje i nastanak
utvrđenog, višeslojnog prapovijesnog naselja na Visu. Stanovništvo naselja
pripadalo je krugu lasinjske kulture, koje je prvobitno stanovalo u zemunicama, a
kasnije u nadzemnim pravokutnim kućama (dva horizonta lasinjske kulture), da bi
nositelji kostolačke populacije živjeli u kućama četverokutne osnove. Život
naselja odvijao se i u kasno-brončano doba (Ha A), a kraj naseljavanja može se
najvjerojatnije smjestiti u kraj kasne bronce i početak željeznog doba (HaB- C1)
Nalazi starijeg kulturnog horizonta
Krajem travnja 1959. godine izvršeno je
iskopavanje samog bedema, u svrhu dobijanja podataka o konstrukciji i dataciji
istog. Ustanovilo se da je tadašnja (za vrijeme iskopavanja) maksimalna visina
iznosila oko 2 m, a čini se da ni u vrijeme uporabe nije bio znatno viši, jer
nisu primijećeni tragovi oštećenja. Kamena konstrukcija predstavljala je jezgro
bedema, građenog od zemlje. Kamenje je bilo uglavnom većih dimenzija, ovalnog
oblika, povezanog ilovačom. Prije završetka gradnje bedema, pored njega, a
djelomično i na njemu, stvarao se novi kulturni sloj, pri čemu je najdonji
sadržavao elemente najstarijeg kulturnog horizonta Visa. Dakle, bedem je nastao nakon početka života u tzv.
"naselju 1"(16). Keramika
nađena tijekom istrage na bedemu odgovarala je keramici pronađenoj u
kvadrantima A, B i C.
Kulturna i
kronološka razmatranja mogla su se izvesti isključivo na temelju keramike, jer
metalnih nalaza, izuzev brončanog dvospiralnog privjeska i željeznog noža, nije
nađeno.Pronađeni su sljedeći keramički oblici starijeg kulturnog
horizonta(17) (Vis I):
- lonci: najveći broj
fragmenata pripadao je dobro pečenim trbušastim loncima s izvraćenim obodom bez
vrata, grube fakture, uglavnom svijetlije smeđe nijanse; često se javlja
ornament u vidu nalijepljene plastične trake s otiscima prstiju,
- zdjele: zastupljene u velikom
broju na lokalitetu Visa, odmah iza lonaca (konusne zdjele sa zadebljanim
facetiranim obodom, zdjele s malo uvučenim zadebljanim i zaobljenim obodom,
zdjele s blago izvijenim obodom - u malom broju i tip posude sa izvijenim
facetiranirn obodom i sa dvije facetirane drške, također u malom broju),
- čaše: pod ovim nazivom
obuhvaćene su sve manje posude poluloptastog oblika, a zbog manjih dimenzija,
ovdje su ubrojane i posude slične zdjelama, nađene u velikom broju; uglavnom su
grubo obrađene, smeđe boje, a razlikuju se samo po profilaciji oboda,
- žlice: posude s vertikalno
postavljenom drškom na obodu, zastupljene u manjem broju; imaju ovalan ili
uglat presjek drške; površina dobro uglačana, smeđe ili sive boje,
- vrčevi: fragmenat posude sjajno
uglačane površine, crne boje, s drškom (vjerojatno tip vrča s dvije drške na
obodu), bikonusne posude i posude s cilindričnim vratom (u manjem broju).
U sloju III pronađeno je svega dvanaest
fragmenata finije ornamentiranih posuda: pretežno snopovi plitkih ili dubokih
linija, izvedenih tupim predmetom, često u cik-cak motivu. Inkrustacija je
rijetka i javlja se vjerojatno pri kraju ove faze.
Nalazi mlađeg kulturnog horizonta
U mlađem kulturnom
horizontu (Vis II) javljaju se uglavnom
isti tipovi posuda, neki stariji nestaju, a novi se pojavljuju. Veća razlika
između starijeg i mlađeg horizonta javila se u ornamentiranju keramike. Lonci i
zdjele uglavnom oblicima odgovaraju onima iz starijeg horizonta, ali mnoge od
zdjela sa zaobljenim obodom su u mlađem horizontu – više, a poprimile su i
poluloptast izgled. Broj zdjela s facetiranim zaobljenim obodom se smanjio, a
obodi su češće ukrašeni kosim kanelurama. Novost su predstavljale zdjele s
uvučenim nezaobljenim obodom, fine izrade i uglačane površine s kaneliranim
ukrasom na ramenu ili obodu.
Rijetko su se javljale oštro profilirane zdjele.
Čaše su bile znatnije zastupljene i raznovrsnije u ovom horizontu, kao i žlice
koje su se razlikovale od starijih po obliku i debljini drške (tanje i
nefacetirane). Vrčevi su bili zastupljeni u puno većem broju, a zbog oblika,
ornamenta i «X» drške, predstavljaju jednu od najvažnijih karakteristika
keramike mlađe faze na Visu. Mlađem horizontu pripadao je veliki broj
pršljenova, nejednakih oblika(18). Zanimljiv je nalaz koštane narukvice, s urezanim ornamentom
ribljih rebara (ili borove grančice). Analiza nađene troske pokazala je da se u
ovom slučaju radilo o troski koja je bila odbačena nakon primitivnog dobijanja
željeza iz željezne rude hematita i limonita.
Kasnijim obilaskom
lokaliteta konstatirano je postojanje starijih
slojeva(19). Istraživanjima
(1963. i 1964. godine) na južnom i zapadnom dijelu platoa uzvišenja, otkriveni
su tragovi naselja lasinjske i kostolačke kulture, a u gornjim slojevima
tragovi Urnenenfelder
kulture (kultura
polja sa žarama).
Povijest stanovništva gradine Visa
Prvo stanovništvo na ovom lokalitetu
pripadalo je krugu lasinjske kulture, koje je prvobitno
stanovalo u zemunicama, a kasnije u nadzemnim pravokutnim kućama(1).
Građevine nositelja kostolačke kulture imale su četverokutnu osnovu, a izgleda
da su zatekli očuvane temelje starijih građevina.
Prema B. Beliću lasinjska kultura je imala dva horizonta (prvotno
stanovanje u zemunicama, kasnije u nadzemnim pravokutnim kućama)(2). Lokaliteti lasinjske kulture s kojima se se Vis može porediti su
Zemunica u Radovskoj kod Banja Luke i Visoko brdo u Lupljanici kod Dervente.
Područje sjeverne Bosne, između rijeka Une i Bosne, također je pripadalo
navedenoj kulturi. U smjeru istoka, prema rijeci Drini nailazilo se samo na
tragove, i to u Grbači pored Matića i Gornjoj Tuzli (lokaliteti koji, dakle, ne
pripadaju lasinjskoj kulturi u pravom smislu).
Kostolačka kultura, iako se nalazila
odmah iznad kulturnog lasinjskog sloja, nije imala nikakvih veza s potonjom,
što jasno ukazuje da su Vis nastanili novi stanovnici. Lokaliteti čiste kostolačke
kulture su Pivnica kod Odžaka i Gornje polje kod
Obra (Kakanj), iz čega se nameće zaključak da se radilo o prodoru kostolačke kulture dolinom rijeke Bosne, slijedeći put od
sjevera ka jugu(3).
Prema oblicima posuda, određenih tehnika
ornamentiranja i motiva (facetiranje i kaneliranje oboda i ramena posuda), Vis
se vezuje za kulturu polja sa žarama, čiji elementi čine
njenu bazu, na način, da osnivanje Visa treba pripisati predstavnicima kulture polja sa žarama ili nekoj drugoj bliskoj grupi(4).
Važan kulturni fenomen odražavao se u
formama i ornamentima na keramici, koji se može dovesti u vezu sa
"brončanim dobom Panonije", odnosno, za grupu Vatin i Dubovac-Žuto
brdo, te objasniti kao rezultat tih utjecaja(5).
Dva horizonta lokaliteta imala su mnogobrojne
zajedničke crte, ali su se, u mlađem horizontu, na ramenima vrčeva pojavile X
drške, ujedno najznačajnije za determiniranje u kronološkom smislu. Vaze su,
generalno, bile dekorirane finim geometrijskim ormametom uz primjenu bijele
inkrustacije(6).
U keramičkom repertoaru Visa izostao je
"turban" ukras, dobro poznat u klasičnoj kulturi polja sa žarama i na većini lokaliteta sjeverne Bosne.
Kako je na Visu česta uporaba geometrijskih motiva u kombinaciji s bijelom
inkrustacijom, a takav način je potpuno stran kulturi polja sa
žarama, postaje jasno da ovdje ne treba računati samo na utjecaj potonje, nego i
na značajan udio (forme i oblika) neke druge kulturne komponente (vezane za
centralnu Bosnu i "brončano doba Panonije"), koja je istovremeno s kulturom polja sa žarama, formirala kulturni aspekt lokaliteta(7).
Prvotnom istragom Z. Marića, bilo je
konstatirano da su Visu najsrodnija naselja datirana gotovo iskjučivo u HaA
period (kasno brončano doba)(8) ili u vrijeme koje se neposredno
naslanja na ovaj period. Za utvrđivanje vremena nastanka naselja na
"naseljenom prostoru 1" može pomoći utvrđivanje veza sa
Baierdorf-Velatice grupom, vatinsikom grupom i veze s grobom HaA perioda iz
Jezerina. Sve ove grupe vežu se za stariji kulturni horizont Visa. No i nalazi
kulture koje se dovode u vezu s mlađim kulturnim horizontom, ukazuju uglavnom
na HaA period. Ovakva situacija je svakako rezultat nedovoljne kronološke
izdiferenciranosti brončanodobne keramike. U svakom slučaju početak života na
"naseljenom prostoru 1" na Visu trebalo bi staviti negdje u prvu
polovinu HaA perioda.
Za utvrđivanje vremena prestanka života
ovog naselja najbolje nam mogu poslužiti srodnosti s tešanjskim nalazom,
najstarijim grobovima u Donjoj Dolini i nalazi željezne troske. Tešanjski nalaz
nesumnjivo spada u krug HaB perioda, koji se prema ornamentima na keramici i
metalu veže za mlađi kulturni horizont Visa i vjerojatno je istovremen s
najmlađim slojem(9). Najstariji grobovi iz Donje Doline vjerojatno su mlađi od tešanjskog
nalaza i prema tome vjerojatno mlađi i od slojeva Visa. Željezna troska može se
dovesti u vezu sa posljednjom fazom života u naselju, tako da njegov kraj nije
daleko od početka željeznog doba. Kraj naseljavanja bi se morao staviti negdje
oko kraja HaB perioda(10).
Kronologija naselja na Visu(11):
- Vis A (lasinjska
kultura) - eneolitik(12)
- Vis B (kostolačka
kultura )-
kasni eneolitik
- Vis C1 – kasno
brončano doba (Ha A)
- Vis C2 – kasno
brončano doba i početak željeznog doba (Ha B-C1).
Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Probno iskopavanje
na Visu kod sela Gradine, 1957. godine pokazalo je
da bi sistematsko iskopavanje ovog lokaliteta moglo dati vrijedne podatke o
stanovnicima brončanog doba Sjeverne Bosne. Zbog toga je organizirano manje
sistematsko iskopavanje u rujnu 1958. godine
i u travnju 1959. godine.
Oba iskopavanja
financirao je Zavičajni muzej u Doboju. Arheološkim radovima rukovodio je
Zdravko Marić, uz pomoć Olivere Čulibrk, tadašnje direktorice Zavičajnog muzeja
iz Doboja.
Sistematska
arheološka istraživanja vršena su 1963. i 1964. godine, na prostoru
koji je obuhvatio 192 m kvadratna. Istraživanjima na južnom i zapadnom dijelu
platoa uzvišenja, otkriveni su tragovi naselja lasinjske i kostolačke kulture,
a u gornjim slojevima tragovi Urnenenfelder kulture (kultura polja
sa žarama). Istraživanja je vodio Branko Belić, a njima su povremeno
prisustvovali Katarina Petrović, tadašnja direktorica Brodskog posavlja iz
Slavonskog Broda, Ivan Vuković, tadašnji kustos iz Zavičajnog muzeja Travnika i
Alojz Benac, tadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Tekst i fotografije uzeti su iz odluke Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH o proglašenju arheološkog područja na Visu nacionalnim spomenikom BiH prve kategorije (Sarajevo 6. do 8. studenog 2013. godine)
Podaci su preneseni u svrhu popularizacije vrednovanja spomenika kulture na teritoriji općine Derventa.
(1) Branko, Belić, Vis, Modran, Derventa- višeslojno praistorijsko nalazište, U Arheološki pregled 6, Beograd: 1964, 23.
(2) Marić, Zdravko, Vis près de Derventa: site préhitorique à plusieurs couches, U Ėpoque préhistorique et protohistorique en Yougoslavie (ed) Grga Novak, Société archéologique de Yougoslav, Beograd: 1971, 76.
(3) Marić, Zdravko, Nav.dj, Beograd: 1971,
76.
(4) Marić, Zdravko, Nav.dj, Beograd: 1971,
77.
(5) Marić, Zdravko, Nav.dj, Beograd: 1971,
77.
(6) Marić, Zdravko, Nav.dj, Beograd: 1971,
77.
(7) Marić, Zdravko, Nav.dj, Beograd: 1971,
78.
(8) Marić, Zdravko, Vis kod Dervente, naselje kasnog bronzanog doba, U GZM XV.–XVI. (n.s.), Sarajevo: 1961, 167.
(9) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
151.
(10) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
167.
(11) Marić, Zdravko, Nav. dj, Beograd: 1971,
76.
(12) Eneolitik u BiH uglavnom zahvata treći
milenij (Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 2, Sarajevo:
1988, 20).
(13) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
167.
(14) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
151.
(15) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
152.
(16) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
155.
(17) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
156.
(18) Marić, Zdravko, Nav. dj, Sarajevo: 1961,
160.
(19) Branko,
Belić, Nav. dj, Beograd: 1964, 23.
(20) Redžić, Husref (ur.), Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza "B" – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut
za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta
u Sarajevu, 1980, 35.
(21) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 2, Sarajevo: 1988, 68
(04.110).